posebnadjevojcica

Esselamu alejkum!!!

26.02.2012.

Ima li vas koji nas se sjecate?! :)

Esselamu alejkum Dugoo,dugo ne napisah nista...Jednostavno sam zbog kamare obaveza izbacila sve ono sto ne moram raditi,da bi stigla ono sto moram...(osim fb-gdje svratim tu i tamo) Sta kod nas ima novo?A nista posebno,osim sto smo mi posebni samim tim sto imamo posebno stvorenje :) Mejema je maje vise isto...ali ja i ne ocekujem neke spektakularne promjene,a ako ih i bude hvala Uzvisenom... Izrasta u jednu skromnu djevojcicu... Toliko ogranicena,toliko stvari ne moze,a opet tako zadovoljna zbog ono malo sto moze..I ako pozeli nesto sto ne moze trenutno da li uciniti,ili ako je u pitanju nesto materijalno,pa nismo u mogucnosti to joj priustiti,bez problema joj se da objasniti.Kod muskog dijela ekipe je druga prica,za njih u vecini slucajeva ne postoje objasnjenja. Ne pamtim kad je moja Merjema bila ljute,kad je plakala...tom djetetu je vjecito osmijeh na licu. U zadnje vrijeme voli da crta...uzivi se ZAOPRAVE...s tim da je trenutno zanimaju samo tempere....Pokaziva sta je sve nacrtala,objasnjava sta je sta...s tim da ja jedino prepznam da je cvijet -cvijet...Ali koga briga,bitno da se ona zabavi,ja se pravim da sam prepoznala sve ,a ona onda sva ponosna...cak trazi i da je ocijenim,s tim da ne prihvata ocjenu osim 5 :) A samo tu i zasluzuje,i ona i svako dijete slicno njoj... Definitivno je najveca "vriska" kad pobijedi babu dok igraju playstationa..a igraju ni manje ni vise nego fudbal...onda moraju svi prisutni da pljescu... Ali kad ja igram sa njom...eh onda u njoj proradi on milostiva strana...sva mi je medena kad ona meni pokaziva zasto koja tipka sluzi...a ja smotana,pobijedi me ko od sale...pa joj nekad bude zao,sto ja ne mogu dati gol,pa ona sama sebi da.Eh kad dadne go sebi onda slijede njene glumacke sposobnosti,jer ja trebam shvatiti da je to kao bilo slucajno..pa se ona podje cuditi sebi kao sto joj bi,onda se uhvati za glavicu pa odmahiva...ma to se neda opisati...dusa moja draga. Toliko za sada.Djeca bi da doruckuju...tako da mama mora da napusti online drustvo... :) Ali svracacu cesce ubuduce inshallah...

22.09.2009.

stihovi posveceni mojoj merjemi od jedne sestre...hvala mila

Mala djevojcica,velikog srca i velike duse,
sanja o preblemima koji mamu guse,
a mama zna da to nije problem vec Bozija volja,
 pa moli ljude dobre volje,
 da pomognu da Merjema zivi bar malo bolje.

Malene okice bez obzira na sve,
djele radost i veselje,
 ona svoj osmjeh daruje svima
 al zeli i da osmjeh od svih prima.

 Nemoze ruke svoje da ispruzi,
 al to neznaci da nece da se druzi,
njena je zelja da je ptica rasirenih krila,
jer da moze gdje nebi stigla,gdje nebi bila.

I pored svoje bolesti i bola,
 Merjema masta kad pocinje skola,
 a mami se suze kotrljaju niz lice,
 dok gleda tjelo svoje djevojcice.

Sve bi za Merjemu dala
samo kad bi mogla,
zato pomoc trazi
 snagu je smogla.


Nase je samo pomoc da pruzimo,
 i da se uvjek sa Merjemom druzimo,
 nije ona za svoj zivot kriva,
 pomozimo joj da dobije krila.

Posmatra djecu,kroz prozor ih gleda,
 ceka kad ce za igru na nju doci reda.


 Taj njen osmjeh ruke,usta,oci,
mami srce od bola da iskoci
 Eh,kad bi mogla,eh kad bi samo na minut stala,
za tu njenu zelju i zivot bi dala

 Merjema ima preljepo ime,
zato njoj posvecujem ove rime,
moleci Boga da joj da snage i ljubav pruzi,
da se i ona sa ostalom djecom druzi.

 Imala bih Merjema za tebe jos stihova mnogo,
 al za sad samo za ovo snage smogo,
 od srca ti zelim da ti bude bolje,
znam da ce ti pomoci ljudi dobre volje...

24.08.2009.

Kako se ovo zove ?????

ovo se vise ne moze nazvati ni bezbobrazlukom,za ovu drzavu i ovu vlast i ove njihove postupke jednostavno, imena,rijeci -nema...
A kakva je novost.....sjetili se genijalci kako da ponovo mlate po glavi one koji su ionako "namlaceni"......radi se o ovom civilnim invalidninama....
Hajmo sad ispocetka..prvo su dobrano srezali korisnike kad su ostavili samo 90% i 100% invalide...e sad hajmo i njih na ponovnu reviziju....al ne moze ni to samo tako...nego ako hoces ponovnu komisiju moras bogme i da platis ..pa tako posto lijecnicka komisija ne dolazi u SBK kanton...ako zelis da ides u zenicu moras da platis 90Km ,a ako hoces da ti dodju kuci izdvojices 140KM....
meni je sve to vise nego apsurdno...evo u porodici imam jedan slucaj,ustvari dva mimo moje Merjeme...al razlika je u tome sto je moje merjema odavno pocela dobivati invalidninu a te dvije osobe ni nakon pune dvije godine nisu dobili ni feninga ..dobili su samo to rjesenje po kojem im se odobrava invalidnina..I bez obzira sto jos nista nisu ni dobili moraju ponovo na reviziju.....
Sto rece ta osoba " e sad kad odem stavicu protezu(usljed bolesti morao je amputirati) i recu im ..e hvala vama ..al meni invalidnina vise ne treba ,meni noga narasla ponovo"
E vala to i dodje tako......ne vidim smisao .hoce li i mojoj merjemi mozda se mozak obnoviti,pa da podje da hoda ,hoce li njezine mozdane komore postati vremenom iste velicine ..ili ce od haman potpunog ostecenja sluha doci do tog pa da podje da cuje ...A da ne govorim o onima koji ne mogu ni ruku da pomaknu usljeda svoje bolesti...pa kakav je to bezobrazluk...
Al da insan i to proguta...pa hajd eto neka..nego gospoda ce obustaviti isplate ,tako rekose muzu dans u centru za socijalni rad.do donosenja ponovnih rjesenja....a to ce bit ,sudeci po tome koliko su azurni ,i koliko im je u interesu ..Allah zna kad...
a mi kojima je to jedini stalni izvor primanja ..snaci cemo se nekako...neka oni imaju....
Dao nam svima Onaj iznad onako kako se mi odnosii prema drugima....
jednostavno sam razocarana....
Pitam se sta sad insan da radi..ma nista ....covjeku ostaje uvijek samo da se uzda u Milost  Njegovu,jer jedini On daje izlaz,i olaksanje.......

Eto dragi moji ,ovaj post "izleti "neplanski  al bar ovdje da istresem ovo iz sebe.....mada sam bila rekla pisati o nasem iskustvu s lijecenjem na kipru..al drugi put inshallah...
selam vam od srca...

11.08.2009.

esselamu alejkum

Nije nas bas odavno bilo...al eto imamo opravdanje...
sve koje ste bile trudne znate kako to ide..jos kad uz trudnocu imate i dvoje djece..e tek nastaje pravo "natezanje"...al proce i to..:) bice jos vise natezanja,kad dodje novi clan inshallah..

Ajd prvo da kazem da moja trudnoca napreduje ,mashallah....stigli smo do 30.sedmice...Jest da je bilo trzavica i trcanja doktorici uz pitanje sta je ovo sta cu sad ,jel sve u redu..al elhamdulillah..sve je na kraju ispalo dobro...
Ostalo je sve manje vise isto...djeca su u nekoj zahtjevnoj fazi...Merjema pogotovo..trazi punu paznju...sve bi nekako da se vrti oko nje...zaista se nadam da ce je brzo proci jer zbilja iscrpljuje...hvala Bogu pa voli otici kod mojih roditelja pa su i oni tu kad treba ...ma sta kad treba uvijek su tu...uskacu i kad mogu i kad ne mogu..da im Allah podari svako dobro...A merjema ih pravo trenira,a zna se lopuza umiljavati pa uvijek dobije ono sto hoce....sad trazi da se voza u autic ,sad motikicu da ide kopati,sad bi prala sudje -tj.lomila neni ledja.....daj bazen natoci da se kupa i sta sve ne-...i da ne nabrajam....al sve joj uglavnom prodje...a Ahmed se prikaci uz nju pa ni njemu nije lose:)
Nedavnoo je isla sa dedom i nenom u cirkus...eh to je bio poseban dozivljaj....moja mama kad je prepricavala Merjemino odusevljenje,zasuzila.kaze da nije u zivotu vidjela da se neko onako obraduje necemu kao merjema cirkusu...na sve je pljeskala...sve je bilo super...smijala se ...cudila ...ljubila neni ruke...valjda u znak zahvalnosti ..pokazivala da ih voli.....
A kad je majmuna vidjela na motoru..eh to je danima "prepricavala".kako vozi i kako padne .....
sad cemo prepricavt sve do sljedecg cirkusa i do nekog novog majmuna....a merjema vec objasnjava da ce ona ponovo ici gledati....
I tako vam kod nas dani prolaze.....trpimo jedni druge...ja njih ,oni mene....i niko nikog ne slusa...svi nesto pricamo za djaba...vrucine nas msaraju..il bolje reci samo mene..a ja onda usljed toga smaram sve ostale pa im to isto dodje...
A jos kad popijem tabletu(za odrzavanje trudnoce)..uh tad sam grozna .dpk me njzini gadno dejstvo ne popusti....
Ma sve su to sitnice ..daju se izdurati...hajr inshallah..

eto toliko za sad..ode ova "trbava"malo jos leci....pisat cu  opet aBd ....trudicu se da bude sto prije...
Ne znam ni dokle sam dosla sa merjeminom historijom.....al sljedeci put imam nijjet pisati vam o nasem iskustvu famoznog lijecenja na Kipru...


Ostajte mi u Allahovoj milosti...
selam.

01.06.2009.

selam alejkum

evo samo da vas se javim na brzinu....
Bila sam u bolnici....stigoh maloprije kuci...uradila sam serklazu(podvezivanje)...nadam se da ce sve biti u redu...imam kontrolu za 7 dana......DA je bolilo bolilo je...al sams e poslije jos dodatno prepala...jer me poceo stomak i dobro boliti...al mi je doktorica rekla da se mora ,maternica ustimat i da ce proci...i jest proslo...al me jos uvijek pomalo zateze..
moram mirovati...a uz svo moje stanje ne znam ni kako cu...da Allah olaksa i da najbolji izlaz...idem sad..naporno mi sjedit.....ostajte mi u Allahovoj milosti

23.05.2009.

Allah zna cija se dova prima.....

Esselamu alejkum dragi moji posjetitelji,drage moje mile sestre....sjetite nas  se u dovama ..sutra nam je dan malo drugaciji od uobicajenih....Al sad nisu u pitanju djeca bar ne u prvom planu mada ce im mozda biti malo neobicno bez mame...
Mama sutra ima "jedan mali izlet" do bolnice...naime..Merjema i Ahmed ce dobiti bracu ili seku inshAllah ..inshAllah ...negdje u oktobru...a da bi trudnoca "dogurala" do oktobra,potrebbno je uraditi serklazu(ili ti podvezivanje)..
Posto nalaz i nije bas u najboljem redu...serklaza je neophodna...bice onako kako je odredjeno...molim Uzvisenog da mi podari ono sto je najbolje za mene i moju porodicu i na dunjaluku i na ahiretu...
Pa sjetite nas se dovom i ovaj put ,kao i nebrojeno puta do sad...jer dova je najjace oruzje...da vas Allah obilato nagradi iz svojih nepresusnih riznica..i obraduje dzennetom.Amin!...

21.05.2009.

Novi autic....ide sam :)

eh ovako...Merjema se ponovila..ma i Ahmed al Merjema prvenstveno..imamo autic na akumulator..Sto se Merjema obradovala...cudo jedno..valjda uziva zato sto nesto moze sama..a voznja auticem joj poprilicno ide.Malo problem pravi ta  ukocenost nogica..al ide nekako.Bitno je da se ona zbilja trudi da sama vozi...i odrzava ravnotezu..sva se ona preznoji,al je sretna....Ovaj autic vrijedi svake marke..ma da je i duplo skuplji,jer uljepsa mojoj Merjemi ovo njezino djetinjstvo...
Da znate kako mi je dusa puna..kad je vidim onako sretnu i kako se pomalo pravi vazna i razgleda oko sebe da  vidi ima li koga ,gledali je iko kako ona to vozi............ neprocjenjivo zaista

17.05.2009.

:(

Jutros sjedim kraj prozora i ispijam prvu kahvu...milina ...svjez zrak...tisina...djeca jos spavaju.......................Slusam ptice cvrkucu ..kako lijepo..cujem  ih....I onda me nesto zaboli u dusi....prodje mi misao kroz glavu...eh kad bi ih i moja Merjema mogla cuti...

Zahvalite Allahu na blagodati sluha koju podari vama i vasoj djeci....

Esselamu alejkum!!

17.04.2009.

ponovo u bolnici.....

Merjema je napustila bolnicu 14.aprila 2004 god ali samo za kratko,vec 16.aprila sarajevsku bolnicu zamijenila je travnicka bolnica...
Ta dva dana koja je provela kod kuce koliko su nam bila sretna toliko su bila i stresna i prozeta nekom strepnjom od mogucih desavanja.Odmah prvu noc imala je manju krizu...Dok sam je hranila ,zagrcnula se..iako sam strogo pazila,uvijek je pila mlijeko haman u "stojecoj" poziciji lezanje nije dolazilo u obzir,i morala sam paziti da pravim ceste pauze da se ona previse ne zamori.Medjutim ponekad ni sva opreznost ne bude dovoljna...bas kao ni tu noc..
koliko smo se prepali ne trebam ni govoriti,a muzu je to bilo prvi put da vidi kako ustavri izgleda njezina kriza s disanjem....do tad je znao samo iz mojih prica.
Odreagovala sam prilicno pribrano,koliko covjek moze biti pribran u takvoj situaciji,jer svjestan si da je tog trena sve na tebi...nema doktora nema kisika..nema nista...Okrenula sam je potrbuske ,preko svog koljena sa glavom nagetom prema dolje....i lupala po ledjima.Taj put je to i pomoglo.No bilo je i puno gorih situacija...
Jedne prilike,isto tako pri hranjenju,zagrcnula se i pocela da plavi.Radila sam sta i boicno ,ono sto je i do tada pomagalo,ali ovaj put ona nikako nijec dolazila sebi.,bila je sve modrija i modrija,tijelo u nekom grcu ,a okice sirom otvorene,pogled joj je bio tako prestrasen...Podjem ja nju prvo lupkati po ledjima,ali ne pomaze,protresem je,da je razdrmam mozda prodje -nista,umijem je-opet nista...iznesem ja nju i na balkon ,reko mozda svjez zrak pomogne-ni to ne ide...
Ja premrla....ne znam vise sta da radim..kroz glavu samo prolazi...molim te Boze pomozi,umrijece mi dijete na rukama a ja nista ne mogu uciniti...
Unesem je u sobu,stavim na krevet,pokusam ja i vjestacko disanje-uzalud.U tom trenutku dolazi muz kuci i samo je zgrabi i onako komplet pod vodu...cini mi se u zadnji momenat.Merjema podje disati i proplaka....hvala Allahu.
Bili su to teski trenuci..ta kriza je bila jedna od najtezih ako ne i najteza.
Kad je ona napokon dosla sebi.onda je men uhvatila neka drhtavica,i pocela sam plakati...valjda kako su zivci bili napeti,i onaj strah pa kad je sve proslo ja odreagovala kako sam odreagovala.

U ta prva dva dana od kuce imala je dvije manje krize...tako da smo se morali javiti pedijatru..
uputila nas je u bolnicu na pregled..i odmah rekla da postoji mogucnosz  da ostanemo...,obzirom na komplentno njezino stanje...Tako je i bilo.U bolnici nam rekose da je grlo crveno i da ima dosta sekreta...da joj je potrebno i par doza kisika.Bili smo u bolnici 15 dana...15 dugih dana..em sto smo bili vise siti bolnice,em sto je stvarno bilo i nemarnosti i neljubaznosti.i usudjujem se reci i nestrucnosti...
prvu noc sam uglavnom presjedila na stolici uz merjemin krevetic kako sam izdrzala ne znam ni sama,ali niko nije pretjerano obracao paznju na nju iako sam im rekla sve sta se desava i u kojim situacijama zna poplaviti...ja i kad bi otidji u sobu za majke da se malo odmorim ...ne bi proslo malo a vec me neko zove...jer se merjema probudila...a sestre nisu duzne biti u sobi,cak ni kad imaju takvog jednog pacijenta kao sto je merjema....bila je jedna majka koja je mi je rekla da slobodno idem se malo odmoriti bice ona kod merjeme,kako sam joj samo bila zahvalna sto mi je priustila koliko toliko sna...jer se merjema ubrzo pobunila sto me nema,pa me bila prinudjena zvati jer se bojala da ne poplavia nije je mogla smiriti.
U bonici je bilo uzasno hladno,ja sam imala debelu majicu i djemper na sebi i opet sam se smrzaval.merjemine rukice su bile led ledeni..kad god ne bi bilo sestre ja sam palila grijalicu..ona kad naidje obavezno je iskljuci..jer trosi puno struje...al ja cim joj ugledam ledja upalim je..pa ima li smisla,djecica ionako bolesna e jos se trebaju smrzavati...
Prosla noc nekako ,doslo jutro...dodje jos jedna beba..i kako nema mjesta..stavi je kod merjem u krevetic...dijete kaslje naveliko dosta bolesnije nego merjema.ona doduse uopste nije kasljala...i pokri ih sestra istom dekicom...ta dekica je jako mala bila..jos dvoje djece kad se sa njom pokrije...nema sanse da se ne smrznu...ja joj to i kazem ,a ona ce meni..kako oni nemaju jos puno cistih dekica,ako bude jos prijeme sta ce onda...ja ususitm al vec sam bila naumila sama uzeti  jos jednu dekicu...kako da gledam da mi je dijete napola otkriveno na hladnoci..a ne mogu ga vala ni skroz pokriti pa da druga bebica bude otkrivena...donijela sam ja poslije jos jednu dekicu ..i niko nije postavljao nikakva pitanja..doduse brzo im je bila i smjena...
Poslije mi je dosla i posjeta i razgovarali su sa doktorom i ocito je urodilo plodom jer sam taj isti dan dobila veliki krevet za sebe i dijete.U sobi sa mnom je bila jos jedna zena iz bugojna...
I ona mi dobro izadje u susret...a evo i zasto...u toj sobi nije bilo kisika...bio je prikljucak za kisik ali ne i kisik...kad sam zatrazila od sestara da mi donesu jer nam je potreban i kad merjema ima krizu dovoljno je malo kisika i problem je rijesen..Rekle su da nema potrebe ako se sta desi tu su one da ih samo zovnem...e jadu moj poslije sam vidjela sta znaci njih docekat...
Medjutim ova zena sto je bila sa mnom kad sma joj ispricala sta se deseva merjemi ustvari...izasla je iz sobe i rekla sad cu ti ja donijeti kisik nemoj se sikirati....i donijela ga je...ne znam ni kako ni odakle..da joj Allah da svaki hajr na oba svijeta.Jer se poslije ispostavilo da je kisik bio itekako neophodan .
Stavljanje brunile je bilo posebna prica....boli su je po ne znam koliko puta,jer nisu mogli venu pronaci.ne znam ni koliko su se trudile....jer mi je jednu noc prikipilo sto je toliko pate i krenula sam po doktora,jer nisam to mogla gledati vise...taman sam ga srela kako izlazi iz svoje sobe za dezuru...i kazem ja tako ..cim je on dosao ..brunila se stavi sad pa sad...
A kad sam vec kod brunile...jednom joj je bila otisla tako da su je morale promjeniti...i nikad ih nikad ..merjemi vec vrijeme za spavanje..i ja je i uspavam...njih opet nikad..i ja zaspem..kad u neka doba ...trzni se ja ,kad sestra sa merjemom na vratima..i kaze mi nista se ti ne sikiraj samo da joj brunilu stavimo...eto ti te pameti..pa jel bio problem mene probuditi...i reci majko mi hocemo staviti brunilu,nego preko mene dohvacati dijete i onako uspavano ,znojno iznositi na hladan ,ali bas bas hladan hodnik..da je bar pregrnila dekicom ili bilo sta...a sta da se ja nisam probudila tad...i onako iza sna shvatim da mi nema djeteta..ma izludit covjeka nacisto...Merjemi se odmah sutradan stanje pogrosalo...i ne mogu da ne vjerujem da je zbog toga jer je ona bila izuzetno osjetljiva..
Prenijela sam ja to i doktorici...ona ih ko biva malo zagalami..i samo im rece..prepustite vi majci zna ona kako treba sa djetetom...
E sad sta bi sa kisikom...desi se merjemi kriza i u bolnici...viidm ja sestra tamo dvije sobe od nase...a sve je u staklu pa tako da sam vidjela...kucam ja nju i zovem je...kazem plavi merjema...a ona meni idem ja po doktoricu...nije odmah ni krenila po doktoricu...a dosle su skupa nakon pola sata...i pitala doktorica :"Sta je to bilo", reko :"Sad nista".
A ja sam sama vratila svoje dijete...prvo sam isla standardnom procedurom lupkaj ,protresi...a onda prikljucila kisik..i sve se zavrsilo kao treba...i desavalo se to opet samo nisam nikog ni zvala ,vec bi im saopstila kad je vizita...i to se cinilo kao u redu...

Djecica koja su bila sama tu bez roditelja,bila su vise gladna negoli sita..navece kad koje zaplace,dok one donesu flasicu ,jadno dijete ponovo zaspe,s prsticem u ustima...ja sam imala termos bocu s vrelom vodom i ono umjetno mlijeko pa se na njih nisam ni oslanjal,samo sam morala kriti jer nisu dozvoljavali to tako...
Imali smo i redovne posjetice...zvane zohare...kad smo ih prvi put ugledale...bile smo sokirane..zovnemo setru ,a ona sasvim normalno kaze...:"Ma pojavljuju se ,sta bi vam,sve smo ti cistili dezinfikovali,ali djaba njih se tesko rijestit"i to je bilo sve...

Al eto i to se nekao predevera,na kraju sam sama trazila da idem kuci iako su oni smatrali da  jos nije vrijeme za to...ali ja nisam vidjela neke koristi ni od borvka tu.Tako da su nas otpustili...i sve je bilo uredu.

15.03.2009.

jedan dugi post...

Bismillah !!!
Merjema je u bolnici bila od 22.11. pa do 14.04.Od toga negdje do kraja februara -pocetak marta je bila u inkubatoru.Kada su je izmjestili iz inkubatora u krevetic,odnosno premjestili je na poluintezivnu njegu,meni je to znacilo da se blizi vrijeme odlaska kuci.U vecini slucajeva to bi i bilo tako,obicno bi se tad cekala jos zadovoljavajuca kilaza i uslijedio bi otpust iz bolnice.U nasem slucaju nije bilo tako nazalost...Naime Merjema je imala te krize s disanjem...Onda su uslijedile pretrage da bi se otkrio uzrok tome...no nije rezultiralo brzim uspjehom.NIsu mogli otkriti zbog cega se to desava jer se naizgled cinilo sve u redu.
Snimci pluca nisu bili nesto extra,ali rekose da i nisu tako losi da bi to bilo zbog pluca...Onda su sumnjali na epilepticne napade,ali na kraju se ispostavilo da nije ni to...
Zatim je slijedilo snimanje probavnog sistema,da provjere da ne postoji kakva pregrada u tom dijelu,ne znam vise kao su strucno to zvali no nije ni bitno..uglavnom nije bilo ni to.To snimanje je bilo bas mucno...ona je vristala...snimali su tako sto su spustili sondu skroz do zeludca
Uh..kad se samo sjetim.
Sljedece je bilo snimanje srca...hvala Allahu i to je bilo uredu...
Ono sto su otkrili na silnim snimanjima ..pretragama, je kamenac u oba bubrega....Ja se nisam mogla nacuditi...otkud kamenac bebi...Doktorica mi rece da je najvjerovatnije od previse lezanja...
Elem ,krize su bile haman pa svaka 2-3 dana..Nisu znali sta je,nego su jednostavno cekali da prodje.
Jedna od doktorica je uporno tvrdila da je to zbog nezrelosti pluca i da ce jacanjem  pluca i to proci.

Mene su sva ta desavanja prilicno slomila psihicki.Posebno mi je tesko palo  kad su je premjestili u drugu sobu na neonatalni odjel...U toj sobi su uglavnom  bila djeca sa onim novorodjenackim zutilom..i sestre nisu bile bas posvecene..jer djeca nisi ni u kom slucaju bila u zivotnoj opasnosti.
Sestre zaduzene za tu sobu.,kako ih samo sastavi onako, su sve odreda bile odurne ,bezobrazne ,drske,nepazljive...i mogla bih jos u nedogled redati ove "fine" atribute...Ustvari bila je jedna dobrica ...trudnica...zvala se Sejla.Ona im je bila jedina normalna.
Taj dan kad su je premjestili ,ja sam se u potpunosti slomila,...samo sam plakala-a inace  nisam bila takva.Dolazila mi je neka opsta slabost,da su me majke u kucici doslovno u momentima morale pridrzavati da ne padnem.Nisam mogla ni lijepo disati...ma ukratko grozno sam se osjecala.Mozda i ne bilo tako da pri tom  prvom  susretu nisam dozivjela neprijatnosti.
Smjestili su je u krevetic  do prozora..sunce je peklo direktno u njenu glavicu,nije mogla lijepo ni da gleda,a glavice se naveliko crvenila...Kad sam im skrenula paznju rekle su da ce to rijesiti......bilo je dovoljno da ili malkice pomjere krevetic ili da ga prekriju nekom pelenicom ili necim.Medjutim kad sam  dosla na sljedece hranjenje,opet isto..nisu nista uradile...Taj isti dan i sljedece razocarenje.
JA sam se vec bila uhodala sa  kisikom i znala sam kad Merjemi treba dati malo kisika.U sobi gdje je Merjema prethodno bila sestre uopste nisu smatrale te moje intervencije i sugestije kao upitne i vidjele u tome problem.Nego bi provjerile stanje i uglavnom se to moje misljenje pokazivalo ispravnim,pa bi i ukljucivale kisik.Ali ne i ove...Moja Merjema je bila vec prilicno "plavicasta",kad sam im rekla da joj mozda treba malo kisika...Ali jok ..samo me ignorisala..i haman se izderala kao kao ce sama nauciti lijepo disati ako je ne pustimo da se izbori...Nisam vise nista rekla nisam ni mogla reci,gutala sam knedle i jedva cekkal da zavrsim tu...
Poslije sam potrazila doktoricu i sve joj ispricala...a suze su mi tekle ..nisam se mogla suzdrzati sve mi je to bilo previse..Molila sam je da vrati Merjemu gdje je i bila.Rekla je da ce se potruditi,ali da mi nista ne moze obecati,posto je Merjema presla kilazu od 3 kg i vise joj nije mjesto tamo.Ispricala sam i za kisik i pitala je moze li  taj manjak uticati na mozak..ili samo krize ,tj prestanak disanja u potpunosti nanosi stetu.Rekla je da svaki nedostatak steti,a to sam i sama pretpostavljala....Otisla je provjeriti kakvo je stanje..i bilo je takvo da je Merjema zavrsila dva dana na kisiku...
Ponavljam sestre su bile grozne...Nije vrijedilo ni prijavljivati ih doktoru,nista nisam postizala,mozda samo jos pogorsavala situaciju...
Jednom sam zatekla jednu sestru kao udara Merjemu po guzi  i govori "Sta se deres,prestani plakati..i nije se salila bila je ozbiljna i ljuta...
Nisam nista rekla niti njoj niti bilo kome drugom.Nije vrijedilo.Samo sam molila Boga da sto prije odemo odatle..
I jos jedan dogadjaj..dolazim ja ujutro u sedam na hranjenje kad mom djetetu cucla u ustima i zaljepljena flasterom...Koji to mozak moze uraditi  djetetu koje se mora strogo nadzirati,a ne zaflasteriti mu usta..to da slucajno ne ometa gospodju..A sta da je Merjema bljucnula i  to se vratilo i zagusilo je...ma svasta moglo biti.Strasno.
U tom periodu dodje meni mama u posjetu i ja joj kazem da ode ona popricati s doktoricom jer ja sambila van sebe i nisam mogla normalno ni razgovarati..Nije ni mami nesto sad pretjerano novo rekla.Samo joj je savjetovala da me nagovori da odem malo kuci,jer je primjetila da sam slomljena i  i na rubu izdrzljivosti.Otisla sam ja na kraju malo kuci..da napunim baterije i ubrzo nazad opet.
Kad sam se vratila odmah me poklopise sa vijestima da Meerjema navodno ima konvulzije (napade) i  zbog toga plavi.Prima terpaiju Fenobarbitona-od kojeg se vecinom spava,ma vrsta droge nista drugo.Nije mi bilo jasno otkud sad to odjednom.-..ali eto kao primjetio neki doktor kad je slucajno  naisao pored sobe., a ona navodno imala  napad.Taj napad se vise nije ponovio,a nije ga nikad ni bilo po svemu sudeci.
Sreca bila je tu jedna krasna doktorica..zvali su je "Beba" a ime joj je Ismeta cini mi se:KAd je ona bila u viziti i vidjela  da je Merjemi ukljucen fenobarbiton,iskljucila ga i negirala napade.Dala joj je samo da pije Aminofilin za disanje.
Nakon toga krize su zbilja urijedile.,dok nam konacno nije saopsteno da ukoliko ne bude imal krize 10-ak dana ,moze se smatrati da je kriza proslost. i ici KUCI.....Kad je poslo to odbrojavanje niko sretniji od mene....,ali dan pred polazak je bio bas tezak neizvjestan,,....napet....bila sam ko na iglama..jer da je poplavila to bi znacila da nam je boravak produzen za najmanje 10 dana.A samo nas dan dijelio od  odlaska....Ali nije se nista desilo ..elhamdulillah..
dodje i dan odlaska 14. april.


Stariji postovi