beats by dre cheap

jedan dugi post...

Bismillah !!!
Merjema je u bolnici bila od 22.11. pa do 14.04.Od toga negdje do kraja februara -pocetak marta je bila u inkubatoru.Kada su je izmjestili iz inkubatora u krevetic,odnosno premjestili je na poluintezivnu njegu,meni je to znacilo da se blizi vrijeme odlaska kuci.U vecini slucajeva to bi i bilo tako,obicno bi se tad cekala jos zadovoljavajuca kilaza i uslijedio bi otpust iz bolnice.U nasem slucaju nije bilo tako nazalost...Naime Merjema je imala te krize s disanjem...Onda su uslijedile pretrage da bi se otkrio uzrok tome...no nije rezultiralo brzim uspjehom.NIsu mogli otkriti zbog cega se to desava jer se naizgled cinilo sve u redu.
Snimci pluca nisu bili nesto extra,ali rekose da i nisu tako losi da bi to bilo zbog pluca...Onda su sumnjali na epilepticne napade,ali na kraju se ispostavilo da nije ni to...
Zatim je slijedilo snimanje probavnog sistema,da provjere da ne postoji kakva pregrada u tom dijelu,ne znam vise kao su strucno to zvali no nije ni bitno..uglavnom nije bilo ni to.To snimanje je bilo bas mucno...ona je vristala...snimali su tako sto su spustili sondu skroz do zeludca
Uh..kad se samo sjetim.
Sljedece je bilo snimanje srca...hvala Allahu i to je bilo uredu...
Ono sto su otkrili na silnim snimanjima ..pretragama, je kamenac u oba bubrega....Ja se nisam mogla nacuditi...otkud kamenac bebi...Doktorica mi rece da je najvjerovatnije od previse lezanja...
Elem ,krize su bile haman pa svaka 2-3 dana..Nisu znali sta je,nego su jednostavno cekali da prodje.
Jedna od doktorica je uporno tvrdila da je to zbog nezrelosti pluca i da ce jacanjem  pluca i to proci.

Mene su sva ta desavanja prilicno slomila psihicki.Posebno mi je tesko palo  kad su je premjestili u drugu sobu na neonatalni odjel...U toj sobi su uglavnom  bila djeca sa onim novorodjenackim zutilom..i sestre nisu bile bas posvecene..jer djeca nisi ni u kom slucaju bila u zivotnoj opasnosti.
Sestre zaduzene za tu sobu.,kako ih samo sastavi onako, su sve odreda bile odurne ,bezobrazne ,drske,nepazljive...i mogla bih jos u nedogled redati ove "fine" atribute...Ustvari bila je jedna dobrica ...trudnica...zvala se Sejla.Ona im je bila jedina normalna.
Taj dan kad su je premjestili ,ja sam se u potpunosti slomila,...samo sam plakala-a inace  nisam bila takva.Dolazila mi je neka opsta slabost,da su me majke u kucici doslovno u momentima morale pridrzavati da ne padnem.Nisam mogla ni lijepo disati...ma ukratko grozno sam se osjecala.Mozda i ne bilo tako da pri tom  prvom  susretu nisam dozivjela neprijatnosti.
Smjestili su je u krevetic  do prozora..sunce je peklo direktno u njenu glavicu,nije mogla lijepo ni da gleda,a glavice se naveliko crvenila...Kad sam im skrenula paznju rekle su da ce to rijesiti......bilo je dovoljno da ili malkice pomjere krevetic ili da ga prekriju nekom pelenicom ili necim.Medjutim kad sam  dosla na sljedece hranjenje,opet isto..nisu nista uradile...Taj isti dan i sljedece razocarenje.
JA sam se vec bila uhodala sa  kisikom i znala sam kad Merjemi treba dati malo kisika.U sobi gdje je Merjema prethodno bila sestre uopste nisu smatrale te moje intervencije i sugestije kao upitne i vidjele u tome problem.Nego bi provjerile stanje i uglavnom se to moje misljenje pokazivalo ispravnim,pa bi i ukljucivale kisik.Ali ne i ove...Moja Merjema je bila vec prilicno "plavicasta",kad sam im rekla da joj mozda treba malo kisika...Ali jok ..samo me ignorisala..i haman se izderala kao kao ce sama nauciti lijepo disati ako je ne pustimo da se izbori...Nisam vise nista rekla nisam ni mogla reci,gutala sam knedle i jedva cekkal da zavrsim tu...
Poslije sam potrazila doktoricu i sve joj ispricala...a suze su mi tekle ..nisam se mogla suzdrzati sve mi je to bilo previse..Molila sam je da vrati Merjemu gdje je i bila.Rekla je da ce se potruditi,ali da mi nista ne moze obecati,posto je Merjema presla kilazu od 3 kg i vise joj nije mjesto tamo.Ispricala sam i za kisik i pitala je moze li  taj manjak uticati na mozak..ili samo krize ,tj prestanak disanja u potpunosti nanosi stetu.Rekla je da svaki nedostatak steti,a to sam i sama pretpostavljala....Otisla je provjeriti kakvo je stanje..i bilo je takvo da je Merjema zavrsila dva dana na kisiku...
Ponavljam sestre su bile grozne...Nije vrijedilo ni prijavljivati ih doktoru,nista nisam postizala,mozda samo jos pogorsavala situaciju...
Jednom sam zatekla jednu sestru kao udara Merjemu po guzi  i govori "Sta se deres,prestani plakati..i nije se salila bila je ozbiljna i ljuta...
Nisam nista rekla niti njoj niti bilo kome drugom.Nije vrijedilo.Samo sam molila Boga da sto prije odemo odatle..
I jos jedan dogadjaj..dolazim ja ujutro u sedam na hranjenje kad mom djetetu cucla u ustima i zaljepljena flasterom...Koji to mozak moze uraditi  djetetu koje se mora strogo nadzirati,a ne zaflasteriti mu usta..to da slucajno ne ometa gospodju..A sta da je Merjema bljucnula i  to se vratilo i zagusilo je...ma svasta moglo biti.Strasno.
U tom periodu dodje meni mama u posjetu i ja joj kazem da ode ona popricati s doktoricom jer ja sambila van sebe i nisam mogla normalno ni razgovarati..Nije ni mami nesto sad pretjerano novo rekla.Samo joj je savjetovala da me nagovori da odem malo kuci,jer je primjetila da sam slomljena i  i na rubu izdrzljivosti.Otisla sam ja na kraju malo kuci..da napunim baterije i ubrzo nazad opet.
Kad sam se vratila odmah me poklopise sa vijestima da Meerjema navodno ima konvulzije (napade) i  zbog toga plavi.Prima terpaiju Fenobarbitona-od kojeg se vecinom spava,ma vrsta droge nista drugo.Nije mi bilo jasno otkud sad to odjednom.-..ali eto kao primjetio neki doktor kad je slucajno  naisao pored sobe., a ona navodno imala  napad.Taj napad se vise nije ponovio,a nije ga nikad ni bilo po svemu sudeci.
Sreca bila je tu jedna krasna doktorica..zvali su je "Beba" a ime joj je Ismeta cini mi se:KAd je ona bila u viziti i vidjela  da je Merjemi ukljucen fenobarbiton,iskljucila ga i negirala napade.Dala joj je samo da pije Aminofilin za disanje.
Nakon toga krize su zbilja urijedile.,dok nam konacno nije saopsteno da ukoliko ne bude imal krize 10-ak dana ,moze se smatrati da je kriza proslost. i ici KUCI.....Kad je poslo to odbrojavanje niko sretniji od mene....,ali dan pred polazak je bio bas tezak neizvjestan,,....napet....bila sam ko na iglama..jer da je poplavila to bi znacila da nam je boravak produzen za najmanje 10 dana.A samo nas dan dijelio od  odlaska....Ali nije se nista desilo ..elhamdulillah..
dodje i dan odlaska 14. april.

posebnadjevojcica
http://posebnadjevojcica.blogger.ba
15/03/2009 00:26